Transferne cijene predstavljaju važan dio porezne usklađenosti kako za poduzetnike tako i za porezne uprave diljem svijeta. Povećana transparentnost, razmjena podataka među poreznim upravama i smjernice OECD-a dodatno su podigle razinu zahtjeva prema poreznim obveznicima. Dokumentacija o transfernim cijenama tako postaje važan element upravljanja poreznim rizikom, a ne samo regulatorna formalnost.
Što su transferne cijene?
Transferne cijene su cijene po kojima jedno društvo prenosi fizičku robu i nematerijalnu imovinu ili pruža usluge povezanim društvima. Transferne cijene obuhvaćaju cijene proizvoda, usluga, intelektualnog vlasništva te ostale naknade koje se zaračunavaju između povezanih osoba, uključujući i ugovore na temelju kojih društva multinacionalnih društava sudjeluju u zajedničkim troškovima.
Temeljno načelo primjene jest načelo nepristrane transakcije poznatije kao „arm's lenght principle.“ To načelo nalaže da se za transakcije između povezanih osoba moraju koristiti tržišne cijene. Drugim riječima, potrebno je koristiti iste cijene koje bi se koristile i u poslovanju s trećim nepovezanim osobama.
Tko su obveznici?
Obveznici su svi oni koji imaju transakcije s povezanim osobama, odnosno svi koji zadovoljavaju sljedeće kriterije:
- povezane osobe od kojih je jedna rezident a druga nerezident
- povezane osobe rezidenti pri čemu jedna od osoba ima povlašteni porezni status (plaća porez na dobit po stopama nižim od propisane ili je oslobođena plaćanja poreza na dobit)
- povezane osobe rezidenti pri čemu jedna od osoba ima pravo na prijenos poreznog gubitka iz prethodnih razdoblja
Zakonodavni okvir
Zakon o porezu na dobit člankom 13. propisuje obvezu primjene transfernih cijena na transakcije između povezanih društava kao i njihovu definiciju. Članak Zakona također se osvrće na metodologiju dokazivanja transfernih cijena te propisuje kako za pojedine transakcije dokazati da zadovoljavaju načelo nepristrane transakcije.
Obvezu dostavljanja dokumentacije o transfernim cijenama na zahtjev Porezne uprave propisuje članak 40. Pravilnika o porezu na dobiti. Istim člankom propisano je i što sve takva dokumentacija mora sadržavati te upućuje na obvezu ažuriranja podataka uslijed značajnih promjena činjenica i okolnosti.
Važno je spomenuti i OECD-ove smjernice za primjenu transfernih cijena budući da iste predstavljaju međunarodni standard u određivanju transfernih cijena kako za multinacionalna društva tako i za porezne uprave u različitim jurisdikcijama.
Važnost primjene
Važnost primjene očituje se upravo u sprječavanju erozije porezne osnovice,budući da dogovorene cijene između povezanih osoba otvaraju mogućnost za:
- umjetno smanjenje dobiti u državi s višom poreznom stopom,
- premiještanije dobiti u državu s nižom poreznom stopom,
- skrivenu raspodjelu dobiti kroz netržišne kamate, naknade za usluge, licencije i slično umjesto transparentne isplate dividende.
Stoga je izrada dokumentacije i dokazivanje načela nepristrane transakcije za odnose između povezanih društava imperativ za poduzetnike ali i za nacionalna zakonodavstva.
Ukoliko imate pitanja u vezi s primjenom načela nepristrane transakcije ili vam je potrebna podrška pri izradi dokumentacije o transfernim cijenama, stručnjaci iz poreznog odjela Grant Thornton Hrvatska stoje vam na raspolaganju.